Ko su naši stipendisti: Samra Salkić
Samra Salkić, student Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, smjer Elektroenergetika, prva godina.
„Nikada se nisam zamišljala u velikim evropskim gradovima, niti me je privlačila zapadnjačka kultura. Jedina mjesta na kojima sam se ikada mogla zamisliti su Bosna i Hercegovina i Republika Turska. Bosna, jer sam veliki patriota i zaljubljenik u sve prirodne ljepote naše nam domovine i mislim da se narod poput našeg teško može naći bilo gdje u svijetu. Volim što smo nasuprot dugovjekovnom utjecaju drugih naroda i kultura ipak prkosno sačuvali svoj identitet i jezik koji danas ponosno govorimo. Iako mali i vječito u borbi za egzistenciju, ipak opstajemo i gradimo generacije koje će opstati svugdje, baš zato što su opstale ovdje, gdje je bilo najteže. Turska, zato što sam, provodeći tamo određeno vrijeme, osjetila duboku povezanost između naših kultura i zaista se svakog trenutka osjećala kao kod kuće. Fantastičan spoj tradicionalnog i modernog života, zemlja čijem napretku zavide i mnoge evropske zemlje, a ipak zemlja gdje su očuvane temeljne moralne i vjerske vrijednosti.“
Samra nam je objasnila da je elektroničko inženjerstvo danas mnogo više nego što je to bilo prije dvadeset, deset pa i prije pet godina.
„Tehnologija svakodnevno toliko brzo napreduje, da ne stižemo naći čak ni adekvatne termine za sve novosti koje se pojavljuju. Taj dinamični napredak ujedno predstavlja i čar studiranja na fakultetu ovog tipa jer ne moramo razmišljati čime ćemo se baviti poslije završetka studija – najvjerovatnije će naše zanimanje biti nešto što danas uopšte i ne postoji. Da li ste znali da se čak 50% trenutno postojećih zanimanja može automatizirati a da je predviđeno da će do 2030. godine jedna trećina svih zanimanja zaista i nestati? Ne, neće milioni ljudi odjednom ostati bez posla ali će biti primorani da se konstantno profesionalno i akademski usavršavaju. Već dolazi, a doći će u još većoj mjeri, do globalne tranzicije sa tradicionalnog shvatanja pojma rada na moderno, koje glasi: „work smarter, not harder“. Dakle, fizički teški poslovi će se zamijeniti, u mjeri u kojoj je to moguće, sa fizički manje teškim ali mentalno dosta zahtjevnijim poslovima, za koje nas upravo svaki dobar fakultet i priprema.“
Samru smo još pitali:
1. Koliko jezika govoriš i koje?
Govorim engleski, njemački i turski.
2. Šta te motiviše da vrijedno radiš?
Moja porodica, roditelji i brat su mi glavni oslonac i zahvaljujući njihovoj podršci, obezbijeđeni su mi jaki temelji pri izgradnji samopouzdanja i ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Pored toga, moja majka me naučila da uvijek budem samokritična ali i da budem sama svoj motivator. Mnogo ćemo postići kada shvatimo da sve dobro što radimo koristi ponajviše nama, kao i sve loše što uradimo, šteti upravo – nama. Najveća motivacija mi je, dakle, takmičenje sa samom sobom i pomisao na onaj lijepi osjećaj zadovoljstva kad se trud i rad isplati.
3. Ko ti je bio omiljeni učitelj u školi i zašto?
Mogu reći da je svaki učitelj, nastavnik i profesor kojeg sam do sada imala jednim dijelom učestvovao u izgradnji moje ličnosti. Ipak, kada bih morala birati, izdvojila bih mog vjeroučitelja i razrednika iz osnovne škole efendiju Miralema Muminovića. Podučavajući nas islamu, pored svih obreda i molitvi, brinuo se da prije svega na vrijeme izgradimo kvalitetne moralne vrijednosti. Strpljivo nam je objašnjavao šta je dobro a šta zlo, šta dobro radimo a u čemu griješimo i kako da se poboljšamo. Izvlačio je najbolje iz svakoga i ohrabrivao nas da uvijek možemo i trebamo više. Ponosio se svakim našim uspjehom kao svojim vlastitim a, kao pravi vjernik, vješto prikrivao naše mahane pred drugima da bi nam poslije na njih ukazao i ispravljao ih zajedno sa nama. Postali smo prijatelji i iako je on „samo radio svoj posao“, nama je to značilo mnogo više – postali smo dobri i čestiti ljudi, potkovani samopouzdanjem i vjerom u Boga, spremni za daljnje životne prepreke. Ovo je takođe poruka za sve prosvjetne radnike, da ne odustaju od učenika, jer će se njihov trud kad-tad isplatiti!
